Kako blogati sigurno?
Blogovi su kao osobni telefonski pozivi umreženi sa novinama. Savršen su alat, ukoliko sa prijateljima želite razmijeniti recept za vašu omiljenu čokoladnu tortu ili npr. zagovarati osnovne postavke demokracije objavljujući javnosti da je vladin dužnosnik podmitljiv i ucjenjuje vašeg šefa.
Ako pišete blog, to ne znači da ćete privući i imati tisuće čitatelja, ali bar će ga nekoliko čitatelja pronaći, a oni mogu biti neželjeni ili neočekivani gosti na vašem blogu. To se može odnositi na buduće ili sadašnje poslodavce, radne kolege ili poslovne suradnike, susjede, zaručnicu ili zaručnika, suprugu ili supruga, obitelj ili bilo kojeg drugog znatiželjnika koji će otipkati vaše ime, e-mail adresu ili skriveno ime na google i kliknuti na nekoliko linkova.
Stvar je u tome da svatko može pronaći vaš blog ukoliko je vaš stvaran identitet s njim na neki način povezan. Zbog toga mogu nastati posljedice ili neugodnosti. Članovi obitelji mogli bi se šokirati ili uznemiriti da pročitaju vaša necenzurirana mišljenja. Potencijalni šef mogao bi dva puta razmišljati prije nego vas zaposli. Ali to vam ne bi trebalo odvraćati pozornost od pisanja. Umjesto toga treba vas potaknuti da svoj blog zadržite u privatnosti ili dostupnog samo za određene osobe od povjerenja.
Niže nudimo nekoliko jednostavnih predostrožnosti kako bismo vam pomogli za zadržite kontrolu nad vašom privatnosti i kako biste se mogli izražavati bez straha od suočavanja s nepravičnom osvetom. Ako ispravno slijedite naputke, zaštit ćete se od mogućih neugodnosti ili samo iskrenog čuđenja u očima svojih prijatelja ili kolega na poslu.
Recimo, na primjer, da želite započeti pisati blog o svom nepodnošljivom radnom okruženju, ali ne želite riskirati da vaš šef ili kolege s posla saznaju da o njima pišete. Razmotrite na koji način anonimizirati svaki mogući detalj oko svog slučaja, a također možete koristiti jednu od ponuđenih tehnika koje onemogućuju da vam se uđe u trag.
Također, ako vas brine da kolege ne saznaju da pišete blog, ne pišite ga dok ste na radnom mjestu. Točka. Zbog korištenja Interneta u tvrtki, mogli biste upasti u nevolje, a poslije biste jako teško dokazali da pisanje bloga ide u opis vašeg radnog mjesta. Također ne biste mogli sakriti svoje bloganje od kolega iz sobe i IT operatera koji prate korisničku komunikacijsku mrežu svih zaposlenika.
Loša vijest je da u puno slučajeva ne postoji lijek za pravnu pomoć, ako ste otpušteni zbog bloganja. Bez obzira što je vaše pravo na slobodu govora zajamčeno čl.38. Ustava, to ustavno pravo ne štiti vas od posljedica za ono što ste izrekli. Čl. 38. Ustava štiti govor od cenzure vlasti, ali zakonski ne uređuje postupanje privatnih pravnih ili fizičkih osoba (što mnogo poslodavaca i jest). U nekim državama poslodavac može dati otkaz u svako vrijeme, zbog bilo kojeg razloga. Niti jedna država nema zakone koji izričito štite blogere od diskriminacije na poslu ili drukčije.
Jedan od načina da budete sigurni da vam blog neće donijeti neugodnosti je da pišete o određenim zaštićenim temama. Mnogo država donijelo je zakone koji sprječavaju poslodavce da otpuste radnike koji otvoreno pričaju, na primjer, o politici koju vode van posla.
Postojeći zakoni RH o tome govore malo ili skoro ništa.
Ako pišete blog, to ne znači da ćete privući i imati tisuće čitatelja, ali bar će ga nekoliko čitatelja pronaći, a oni mogu biti neželjeni ili neočekivani gosti na vašem blogu. To se može odnositi na buduće ili sadašnje poslodavce, radne kolege ili poslovne suradnike, susjede, zaručnicu ili zaručnika, suprugu ili supruga, obitelj ili bilo kojeg drugog znatiželjnika koji će otipkati vaše ime, e-mail adresu ili skriveno ime na google i kliknuti na nekoliko linkova.
Stvar je u tome da svatko može pronaći vaš blog ukoliko je vaš stvaran identitet s njim na neki način povezan. Zbog toga mogu nastati posljedice ili neugodnosti. Članovi obitelji mogli bi se šokirati ili uznemiriti da pročitaju vaša necenzurirana mišljenja. Potencijalni šef mogao bi dva puta razmišljati prije nego vas zaposli. Ali to vam ne bi trebalo odvraćati pozornost od pisanja. Umjesto toga treba vas potaknuti da svoj blog zadržite u privatnosti ili dostupnog samo za određene osobe od povjerenja.
Niže nudimo nekoliko jednostavnih predostrožnosti kako bismo vam pomogli za zadržite kontrolu nad vašom privatnosti i kako biste se mogli izražavati bez straha od suočavanja s nepravičnom osvetom. Ako ispravno slijedite naputke, zaštit ćete se od mogućih neugodnosti ili samo iskrenog čuđenja u očima svojih prijatelja ili kolega na poslu.
Pišite blog anonimno
Najbolji način pisanja bloga i, donekle, očuvanja privatnosti je da pišete anonimno. Ali ostati anoniman nije uvijek lako kao što mislite.Recimo, na primjer, da želite započeti pisati blog o svom nepodnošljivom radnom okruženju, ali ne želite riskirati da vaš šef ili kolege s posla saznaju da o njima pišete. Razmotrite na koji način anonimizirati svaki mogući detalj oko svog slučaja, a također možete koristiti jednu od ponuđenih tehnika koje onemogućuju da vam se uđe u trag.
1. Koristite pseudonim i ne otkrivajte osobne identifikacijske podatke
Kada pišete o svom radnom mjestu, ne iznosite detalje. To se odnosi na mjesto gdje ste locirani, koliko ima zaposlenih i specifičnost (vrstu) posla koju obavljate. Čak i opći podaci mogu jako puno reći. Ako, na primjer, napišete: “Radim u ne imenovanom tjedniku u Rijeci”, jasno je o kojem se tjedniku radi. Stoga, budite mudri! Umjesto toga možete reći da radite u medijskom izdavaštvu u jednom od županijskih centara. Svakako ne smijete koristiti stvarno ime ili objaviti svoju fotografiju. Također ne koristite pseudonime koji zvuče kao stvarna imena. Na primjer, ne anonimizirajte ime “anamaria” u “mariana”. Zapamtite, da skoro svaki vaš osobni podatak može otkriti vaš identitet – na poslu na primjer, možete biti jedini rođeni određenog datuma.Također, ako vas brine da kolege ne saznaju da pišete blog, ne pišite ga dok ste na radnom mjestu. Točka. Zbog korištenja Interneta u tvrtki, mogli biste upasti u nevolje, a poslije biste jako teško dokazali da pisanje bloga ide u opis vašeg radnog mjesta. Također ne biste mogli sakriti svoje bloganje od kolega iz sobe i IT operatera koji prate korisničku komunikacijsku mrežu svih zaposlenika.
2. Ograničite svoju publiku
Mnogi poslužitelji blog-servisa dozvoljavaju da označite pojedinačni post ili cijeli blog pristupačnim samo onima s lozinkom ili osobama koje ste označili kao prijatelje. Ako vam je isključiva namjera pisati blog i komunicirati s prijateljima i obitelji, a želite izbjeći posrednu povredu vaše privatnosti, razmislite o korištenju ove mogućnosti. Ako ste sami poslužitelj svom blogu, možete ga namjestiti tako da bude zaštićen lozinkom ili da bude vidljiv samo onima koji ga čitaju s određenog računala.Blogajte tako da ne dobijete otkaz
Mnoštvo blogera otkriva da bi ih njihov hobi, bloganje, mogao dovesti do otkaza. Po nekim procjenama iz inozemstva desetine ih je već dobilo otkaz zbog bloganja, a brojka se svakim danom progresivno mijenja.Loša vijest je da u puno slučajeva ne postoji lijek za pravnu pomoć, ako ste otpušteni zbog bloganja. Bez obzira što je vaše pravo na slobodu govora zajamčeno čl.38. Ustava, to ustavno pravo ne štiti vas od posljedica za ono što ste izrekli. Čl. 38. Ustava štiti govor od cenzure vlasti, ali zakonski ne uređuje postupanje privatnih pravnih ili fizičkih osoba (što mnogo poslodavaca i jest). U nekim državama poslodavac može dati otkaz u svako vrijeme, zbog bilo kojeg razloga. Niti jedna država nema zakone koji izričito štite blogere od diskriminacije na poslu ili drukčije.
Jedan od načina da budete sigurni da vam blog neće donijeti neugodnosti je da pišete o određenim zaštićenim temama. Mnogo država donijelo je zakone koji sprječavaju poslodavce da otpuste radnike koji otvoreno pričaju, na primjer, o politici koju vode van posla.
1. Politička mišljenja
Imate pravo na iznošenje vlastitog mišljenja i politički se izjašnjavati na blogu. Ako ste na primjer član neke političke stranke, pišete o njoj na blogu i dobijete zbog toga otkaz na poslu, ako tužite poslodavca, sigurno dobivate parnicu.2.Zviždači
Obično postoji pravna zaštita koja štiti zviždače – osobe koje izlažu štetne aktivnosti svojih poslodavaca radi javnog dobra. Bilo kako bilo, mnogi ljudi imaju pogrešno shvaćanje da ih zakon mora štititi, ako na svom blogu izvijeste o kršenjima zakonske regulative (primjerice, o granicama zagađenja) ili nezakonitim aktivnostima poslodavca, ali tome nije tako. O tome prvo morate obavijestiti nadležna nadzorna ili pravosudna tijela.Također, možete se žaliti direktoru vaše tvrtke, obavijestiti nekoga u vlasti o nepravilnostima u vašoj tvrtki i tek tada o tome pisati na blogu.3. Izvještavanje o vašem radu za javnu i lokalnu upravu
Ako radite za vladu ili općenito u javnom sektoru, bloganje o svemu što se događa u uredu spada pod zaštitu slobode govora prema čl. 38. Ustava. Znati što se događa na vašem radnom mjestu je također od javnog interesa, jer vas građani plaćaju svojim novcem kroz poreze. Naravno, ne pišite o zaštićenim ili povjerljivim informacijama.4. Dozvoljene aktivnosti izvan posla
Neke države imaju zakone koji mogu zaštiti zaposlenika koji legalno bloga van posla, posebno ako poslodavac nema pravilnika ili primjenjuje nerazumnu restriktivnu politiku koja se odnosi na izražavanje van radnog vremena. Na primjer, postoji zakon koji štiti radnike od “degradiranja, suspenzije ili otkaza s radnog mjesta i njihovo pravo na zakonito provođenje slobodnog vremena u vrijeme koje nisu nazočni u radnim prostorijama poslodavca". Ti zakoni nisu bili isprobani u kontekstu bloganja. Ako vas se ograniči u bloganju u vaše slobodno vrijeme, van posla, trebate se obratiti odvjetniku za radne odnose da biste saznali koja su vam prava.Postojeći zakoni RH o tome govore malo ili skoro ništa.
